Vojno kulturološki sraz Ilira i Rimljana determinirali su civilizacijske tijekove Mediterana i srednje Europe – a danas turističke priče…
Kako moderan turizam sve vise počiva na “storytelling” zanimljivim kulturno povijesnim pričama, to smo malo dublje ušli u povijest srazova domicilnih Ilira i Rimljana, tadašnjih gospodara Europe. Iako su se slični sukobi događali i u ostalim dijelovima Europe, ipak nam se čini kako su ti tragovi u našim krajevima ostavili najdublje i najzanimljivije tragove.
Nedavni susret s g. Antom Zirdumom, poznatim književnikom i povjesničarem koji svoja istraživanja često iznosi i kroz književna djela ali i publicistiku, zapela mi je za uho priča o rimskom namjesniku Dolabelli koji je nakon vojne pobjede došao u naše krajeve.
Dobio sam i kraći ulomak iz njegova povijesno književnog uratka (na POVEZNICI je integralni dio tog teksta…) pa u povodu cca 2000. godišnjice djelovanja rimskog namjesnika i poznatog graditelja cesta, koje i danas zovemo DOLABELLINE CESTE, prigoda je da mu posvetimo i ovaj blogeraj.
Naime, iako su sva središta rimske moći na Mediteranu pa i na istočnoj obali Jadrana relativno dobro? turistički valorizirana – od pulske Arene, preko Salone i Narone do Sirmiuma… ipak za dublju turističku priču nedostaje ovaj segment srazova s ilirskim plemenima – od Japoda, Liburna Desitijata do Delmata, Ardijejaca i Daorsa.
Iako je teško govoriti o znanstvenim povijesnim istinama, jer su Rimljani poznati zatirači identiteta i kulture svojih podanika čije ustanke su i “krvavo gušili” ipak se i na temelju artefakata, ali i akademskog promišljanja tadašnjih prilika, može stvorit jedan vrlo interesantan kulturno-turistički mozaik. Tako je poznato i da su svoje centre vladanja, ali i putne pravce, zasigurno gradili i na ilirskim temeljima, vjerojatno su zadržali i običaje spravljanja mesnih (delma je u prijevodu ovca) i povrtlarskih specijaliteta. Od voća su sigurno pravili i razne napitke ali i uživali u vinskoj kapljici koju su unapređivali za svoje bakanalije.
Građene su i ville rustike, kako za odmor vojnika i časnika, a kasnije je dobar dio veterana osta i živjeti, miješajući se i s domicilnim pučanstvom. Ima i drugih tragova koji možda nisu adekvatno istraženi, pa su zabilježeni i dopisi velikog oratora Cicerona, koji traži poimenice svog asistenta, vjerojatno nekog učenog Ilirca, a koji mu je ukrao neke knjige i pobjegao u Ilirik, da mu ih vrati…
Tu je i već spomenuti Dolabella koji je bio najpoznatiji po gradnji cesta, pa se zna i da su putni pravci i glavnog središta u Saloni išli preko današnjeg Klisa pa Trilja( Tilurij) gdje je na najpogodnijem mjestu bio i most na Cetini. Odatle se račvao u tri pravca – istok do Narone (danas Vid kod Metkovića), sjeveroistok preko Bosne (Bistua) do Sirmiuma u današnjoj Srbiji blizu utoka Save u Dunav… te sjeverozapad do Siscije.
Interesantna su i prigodna odmorišta, koja su građena na cca dan hoda, tridesetak kilometara udaljena, a koja i danas predstavljaju arheološko blago koje se može turistički valorizirati.
Evo nadamo se i kako će ovaj blog zainteresirati mnoge turističke poklisare i interpretatore baštine da svoje destinacije obogate ovim sve popularnijim turističkim proizvodima. Informirati, educirati, zabaviti i produhoviti te i kulturno nadahnuti i turistu i putnika namjernika glavna je misija modernog turizma. A dinarske civilizacije i njihovi osvajači zasigurno imaju što ponuditi.
